U središtu kršćanske vjere ne stoji tron, već križ, i na njemu Kralj kojemu nisu važnije reputacije od života.

Osobne apokalipse, propovjednici straha i mala vjernost u kaosu.

Što znači čistiti hram u vremenu kad se sve mjeri profitom, a kritika se proglašava “hibridnim ratom”.

U vremenu u kojem sustavi radije broje nego imenuju, tražimo što u noći žalovanja doista drži: ime koje se izgovara, zajednica koja stoji blizu i nada koja ne popušta.