Vrijeme koje počinje nakon Duhova je dugo: takozvano vrijeme kroz godinu.

U vremenu lažnih proroka i vukova u ovčjem ruhu, poziv pastira ostaje izazov, ali i tiha snaga.

Danas bi Petar bio ‘otkazan’. A Bog? On bi sjedio uz vatru. Uskrsna priča ne počinje pobjednički, nego tiho – među učenicima koji sumnjaju, umorni su i ništa im nije jasno. Ovo je priča o Bogu koji ostaje – i kad sve ostalo pukne.

Nije mi jasno zašto jače ne reagiramo na krađe jezika, kao što inače reagiramo na krađe nacionalnih identiteta, materijalnih dobara i slično.

U susretu uskrslog Isusa i Tome otkrivamo priču o vjeri koja raste iz sumnje, o ranama koje ne nestaju, nego postaju znakovi preobrazbe.