Kršćani u Pakistanu i dijalog na koljenima: kada vjera postane pitanje preživljavanja

Za kršćane u Pakistanu međureligijski dijalog nije akademska tema, nego pitanje preživljavanja. Biskupi pokušavaju skrenuti pozornost na njihovu stvarnost, jer se raspoloženje u zemlji mijenja.

Katedrala nadbiskupa Bennyja Travasa već više od 175 godina stoji u središtu lučkoga grada Karachija. Ona je dio tradicionalne slike grada jednako kao i više od šezdeset katoličkih škola u kojima kršćani i muslimani, od osnutka države, zajedno uče i odrastaju. „Poznavali smo se i poštovali“, prisjeća se nadbiskup Travas vremena koje zapravo i nije tako davno prošlo, kao i dirljivih primjera tadašnjeg suživota. „Prije svetkovine Tijelova jedan je muslimanski trgovac uvijek mlijekom čistio ulice oko naše katedrale. Govorio je da mu naša procesija daje osjećaj kao da sam Bog prolazi njegovom ulicom.“

Iskrenu potragu za Bogom i poniznost pred uvjerenjima pripadnika drugih vjera dobro poznaje i biskup Samson Shukardin iz Hyderabada, grada udaljenog stotinjak kilometara od Karachija. „Naša pokrajina Sindh tradicionalno je sufijska zemlja“, kaže biskup Shukardin s poštovanjem. „Sufiji su islamski mistici. Oni traže Boga, a pritom su vrlo prizemljeni, jednostavni i čovjekoljubivi.“ U takvom muslimanskom okruženju kršćanska je zajednica rasla još od vremena britanske kolonijalne uprave i rijetko je nailazila na veće probleme.

Prvi napadi počeli su kada su radikalni muslimanski političari u glavnom gradu Islamabadu pooštrili zakone i izokrenuli njihovu izvornu svrhu. Riječ je o zakonima koje su Britanci nekoć donijeli upravo radi zaštite vjerskih manjina. „Pakistanski zakon protiv bogohuljenja trebao je jamčiti da se nijedna vjerska zajednica ne smije vrijeđati zbog svojih religijskih uvjerenja“, objašnjava nadbiskup Travas. „U početku je taj zakon, dakle, štitio sve vjerske osjećaje. Tek 1982. i 1986. njegova je zaštita sužena isključivo na islam.“

Takva jednostrana zaštita islamske vjere od tada duboko zadire u vjersku slobodu svih drugih zajednica. Pojam „bogohuljenja“ u zakonu je vrlo široko postavljen i često se zloupotrebljava. Kazne su drakonske, pa i nepromišljeni postupci mogu dovesti do doživotnog zatvora ili smrtne kazne. Prijavitelji se zakonima protiv bogohuljenja koriste kako bi se riješili nepoželjnih susjeda, suparnika ili konkurenata. „Viši sudovi optuženima najčešće daju za pravo“, naglašava nadbiskup Travas. „Ali do tada je njihov ugled često već uništen, a neki postanu žrtve linča.“

Primjera zloupotrebe zakona protiv bogohuljenja ima mnogo. U više od polovice slučajeva optuženi su muslimani, i to zbog navodnog vrijeđanja vlastite religije. „To je, naravno, dovelo do toga da više ne može biti dijaloga na ravnopravnoj razini“, dodaje biskup Shukardin.

„Za nas kršćane dijalog danas funkcionira samo ako islam priznamo kao zaštitničku silu.“ To više nije dijalog u visini očiju, nego dijalog na koljenima. Ipak, za kršćane je ohrabrujuće to što raste broj muslimana koji traže da se zaustavi zloupotreba toga zakona.

Kako bi se povezao s takvim istomišljenicima, biskup Shukardin je 2020. godine u svojoj biskupiji Hyderabad osnovao „Komisiju za međureligijski dijalog i ekumenizam“. U toj komisiji okupljeni su prije svega vjerski vođe manjina u pokrajini Sindh: šijiti, hindusi, sikhi, katolici i protestanti. Inicijativu, međutim, podupiru i suniti, a upravne institucije uvažavaju prijedloge komisije.

Tako je, primjerice, u policiji uvedena kvota za kršćane. Prije toga takva je karijera za nemuslimane bila gotovo nezamisliva. No tu se nije stalo. Od osnutka komisije održano je gotovo pedeset javnih akcija u kojima su muslimani, kršćani, hindusi i sikhi govorili jednim glasom.

Teme su pritom mudro izabrane. Zajednički se iznose stavovi o domoljubnim pitanjima, poput sukoba oko Kašmira s Indijom i Kinom, čime se pokazuje lojalnost državi. Zajednički se sade stabla kako bi se od vlade zatražilo snažnije ekološko djelovanje i kako bi se na lokalnoj razini odgovorilo na posljedice klimatskih promjena. Vjernici različitih religija međusobno se posjećuju za velike blagdane i time pokazuju da poštovanje i prijateljstvo mogu biti snažniji od prestrogih zakona. Konačno, usuđuju se zajedno stati i na stranu žrtava postojećeg sustava: mladih djevojaka koje su otete, prisilno obraćene i prisilno udane.

Biskup Shukardin ne očekuje da će se zbog toga u skoroj budućnosti nešto bitno promijeniti na političkoj razini. „Možemo djelovati samo na razini pokrajine. U Sindhu nas ljudi slušaju, ali već sjevernije, u pokrajini Punjab, raspoloženje je posve drukčije.“

I u milijunskom Karachiju, trenutačno četvrtom najvećem gradu na svijetu, zajednički život postao je teži. „Talibansko preuzimanje vlasti u Afganistanu ovdje smo snažno osjetili“, objašnjava nadbiskup Travas. „Izbjeglički valovi sa sjevera promijenili su ozračje. Ljudi sa sobom donose drukčije tumačenje islama. Većinom je riječ o krajnje siromašnim, nepismenim ljudima koji nikada nisu imali dodira s pripadnicima drugih vjera.“

Političkim moćnicima koji vjeru žele upregnuti u vlastite interese nije teško takve ljude okrenuti protiv drugih. Nažalost, to se uvijek iznova događa uz isti slogan: „Islam je u opasnosti!“

Zakon protiv bogohuljenja treba mijenjati? Islam je u opasnosti.

Kršćani bi trebali imati pravo na državnu pomoć nakon poplava? Islam je u opasnosti.

Čistačica je s uredskog ormara sastrugala naljepnicu jedne islamske organizacije? Islam je u opasnosti.

Beskućnik je zapalio novine u kojima su navodno bili otisnuti citati iz Kurana? Islam je u opasnosti.

Sve su te optužbe doista postojale. I sve su dovele do toga da su rulje krenule u lov na pripadnike drugih vjera. Oni koji su na to pozivali ostali su nekažnjeni.

Kako bi se takvim nepravdama stalo na kraj, Crkvi preostaje samo jedno: dijalog sa svim ljudima dobre volje i nada da će mreža odnosa koja tako nastaje s vremenom polako prožeti pakistansko većinsko društvo. Tek tada bi, možda, razum i čovječnost mogli imati posljednju riječ.

Cilj je dalek. Ali biskup Shukardin ne gubi povjerenje: „Bog će se pobrinuti za nas.“

André Stiefenhofer / CiG