John Henry Newman proglašen crkvenim naučiteljem

John Henry Newman, most između anglikanaca i katolika, prošle je subote uzdignut na čast crkvenog naučitelja i imenovan suzaštitnikom katoličkog obrazovanja.

Nekoć je njegov prijelaz iz anglikanstva u katolicizam izazvao sablazan i fascinaciju, i to ne samo u Engleskoj. Danas se John Henry Newman čita kao most između podijeljenih kršćanskih obala. Prošle subote papa Lav XIV. proglasio ga je crkvenim naučiteljem te mu pridružio još jedan naslov. Simboli u Crkvi nikad nisu samo ukrasi. Oni poručuju kamo se želi ići.

Papa Lav XIV. uzdigao je nekadašnjeg anglikanskog klerika, a potom katoličkog kardinala Johna Henryja Newmana (1801.–1890.) na čast crkvenog naučitelja. Čin je objavljen na početku svečanog bogoslužja na Trgu svetog Petra, pred desecima tisuća vjernika koji su latinsku formulu popratili dugotrajnim pljeskom. U istom slavlju Papa je Newmana proglasio i zaštitnikom katoličkog odgoja i obrazovanja, zajedno s Tomom Akvinskim. Simbolički je to susret dvaju „učionica“: akvinskog reda pojmova i Newmanove politike savjesti.

Britanske delegacije i ekumenski znak

Na Trgu svetog Petra sudjelovale su i britanske delegacije, uključujući anglikanske predstavnike. Prema priopćenju Vatikana, Crkvu Engleske predstavljao je nadbiskup Yorka Stephen Cottrell, a vladu Ujedinjenog Kraljevstva potpredsjednik David Lammy. Politička i ekumenska prisutnost nisu tek protokol. Time se poručuje da razlike postoje, ali da most nije bajka. Newman je u tom smislu manje relikvija, a više radna bilježnica.

U propovijedi je Papa podsjetio na „impresivnu kulturnu i duhovnu veličinu Newmana“ koja će nadahnjivati naraštaje čija se srca „šire prema beskraju“. Nastavnike i učenike u katoličkim školama pozvao je da ne podlegnu pesimizmu. „Zajedno radimo da čovječanstvo izvučemo iz tame nihilizma koji prijeti ugasiti nadu.“ Prisjetio se i Newmanova himna te ga citirao na engleskom: „Lead, kindly light.“ U svijetu u kojem svjetlo često svijetli samo kao pozadinski efekt, ovo je opomena da istina nije scenografija, nego put.

Obrazovanje kao antropologija, ne industrija

Zadaću katoličkog obrazovanja Papa je sažeo ovako: u središtu nisu apstraktni pojedinci, nego ljudi od krvi i mesa, osobito oni koje ekonomija odbacivanja proglašava suvišnima. Pozvani smo oblikovati ljude koji će u punom dostojanstvu sjati poput zvijezda. Ako se obrazovanje svede na isporuku kompetencija, Crkva gubi vlastiti rječnik. Newman podsjeća da je svrha škole rast savjesti, a ne samo karijere.

Život i nasljeđe

Newman je rođen 1801. u Londonu. Godine 1825. u Oxfordu zaređen je za anglikanskog svećenika. Nakon dugog unutarnjeg razlučivanja 1845. prelazi na katolicizam, a 1847. u Rimu prima svećeničko ređenje. Njegov korak izazvao je snažne odjeke u obje Crkve. U Katoličkoj je crkvi postao jedan od ključnih obnovitelja teologije te je kasnije imenovan kardinalom. Preminuo je 11. kolovoza 1890. u Edgbastonu, današnjem Birminghamu. Ako je Akvinac velikim sustavom učinio mišljenje prostranim, Newman je pokazao kako savjest prolazi kroz sumnju i ne gubi se.

Potpora s anglikanske strane i rijedak naslov

Iako ga je u početku pratila skepsa i optužbe, danas se Newmana čita kao „most između anglikanaca i katolika“. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 2010. u Birminghamu, a Papa Franjo svetim u listopadu 2019. Zahtjev biskupa Engleske i Walesa da se Newmana imenuje „naučiteljem opće Crkve“ podržala je i Anglikanska crkva. To nije samo kurtoazija. Time se priznaje da istina katkad treba tuđi jezik kako bi progovorila vlastitim.

Počasni naslov „ecclesiae universalis doctor“, potvrđen papinskom odlukom još od 13. stoljeća, rijetko se dodjeljuje. Nosili su ga oni čiji je utjecaj na kršćansku misao trajno oblikovao nauk i pobožnost. Među njima su Augustin, Anzelmo Canterburyjski, Toma Akvinski, Katarina Sijenska i Hildegarda iz Bingena. Newmanov ulazak u taj krug nije puka nadogradnja panteona. To je poruka da se katolicizam i danas želi mjeriti savješću, a ne samo disciplinom.

Zašto je to važno sada

U kulturnom ozračju brzih odgovora i krhkih identiteta, Newman podsjeća da vjera misli polako i govori točno. U doba kada obrazovanje često služi tržištu, on traži učitelje koji oblikuju slobodne osobe. I u svijetu koji se umara od podjela, on uči da se ekumenizam ne gradi zaboravom razlika nego poštenjem prema istini. To je, naposljetku, najteži i najnužniji zadatak svake Crkve koja još vjeruje da je svjetlo više od metafore.