Smije li katolik biti kremiran i što se smije učiniti s pepelom?

Katolička crkva dopušta kremiranje pokojnika, ali i dalje preporučuje tradicionalni ukop tijela. Smije li se urna čuvati kod kuće, pepeo rasuti u more ili dio pepela zadržati kao uspomenu? Odgovori nisu uvijek onakvi kakvima ih zamišljamo, osobito nakon novih pojašnjenja koja je Vatikan objavio 2023. godine.

Smije li katolik biti kremiran?

Da. Katolička crkva dopušta kremaciju, odnosno spaljivanje tijela pokojnika, pod uvjetom da takva odluka nije motivirana odbacivanjem kršćanske vjere, osobito vjere u uskrsnuće mrtvih.

Crkva je dugo davala prednost isključivo ukopu tijela, među ostalim i zato što se kremacija u pojedinim povijesnim okolnostima promicala kao izraz protivljenja kršćanskom učenju. Promjena je nastupila 1963. godine, kada je Sveta Stolica izričito dopustila kremaciju ako ona nije izabrana iz razloga protivnih vjeri.

To je potvrdio i Zakonik kanonskoga prava iz 1983. (kan. 1176. § 3.), a dodatno pojasnila uputa Ad resurgendum cum Christo iz 2016. godine.

Crkva ipak i dalje preporučuje ukop tijela jer on na osobit način izražava kršćansku vjeru u uskrsnuće i poštovanje prema ljudskom tijelu.

Može li se služiti misa zadušnica za kremiranu osobu?

Može. Kremacija sama po sebi ne isključuje crkveni sprovod ni misu zadušnicu.

Crkva u pravilu preporučuje da se sprovodni obredi slave prije kremacije, uz prisutnost tijela pokojnika. No ondje gdje to dopuštaju važeće liturgijske odredbe, obredi se mogu slaviti i nakon kremacije, uz urnu s pepelom.

Važno je slijediti pravila mjesne Crkve i dogovoriti pojedinosti sa župnikom.

Smije li se urna s pepelom čuvati kod kuće?

U pravilu ne. Prema uputi Ad resurgendum cum Christo, pepeo pokojnika treba čuvati na svetom mjestu, primjerice na groblju ili u prostoru koji je crkvena vlast odredila za tu svrhu.

Ipak, dokument iz 2016. predviđa mogućnost iznimke u osobito teškim i izvanrednim okolnostima povezanima s lokalnim kulturnim prilikama. U takvim slučajevima nadležna crkvena vlast može, uz propisane uvjete, dopustiti čuvanje pepela u domu.

To, međutim, nije redovita praksa niti dopuštenje koje obitelj može sama sebi dati.

Što je Vatikan promijenio 2023. godine?

Dikasterij za nauk vjere u prosincu 2023. odgovorio je na dva pitanja bolonjskoga nadbiskupa, kardinala Mattea Zuppija, o čuvanju pepela pokojnika.

Prvo se odnosilo na mogućnost zajedničkog čuvanja pepela više pokojnika. Dikasterij je potvrdio da je moguće urediti posebno, trajno sveto mjesto na kojem bi se pepeo pokojnika čuvao zajedno, pod uvjetom da se sačuvaju njihova imena i identiteti.

Drugo se pitanje odnosilo na želju obitelji da zadrži dio pepela pokojne osobe na mjestu koje joj je za života bilo posebno značajno.

Dikasterij je pojasnio da nadležna crkvena vlast može razmotriti i odobriti čuvanje vrlo malog dijela pepela na takvom mjestu, uz poštovanje građanskih propisa i isključenje shvaćanja protivnih kršćanskoj vjeri.

To ne znači da svaka obitelj odsad smije samostalno odvojiti dio pepela i pohraniti ga gdje želi. Riječ je o mogućnosti koja zahtijeva pojedinačnu procjenu i odobrenje.

Smije li se pepeo rasuti u more, rijeku ili prirodu?

Ne. Crkva ne dopušta rasipanje pepela u moru, rijekama, šumama, planinama ili na drugim mjestima, niti njegovo pretvaranje u nakit i uspomene.

Takva zabrana proizlazi iz kršćanskog razumijevanja smrti i poštovanja prema posmrtnim ostacima. Crkva želi izbjeći postupanja koja bi mogla izražavati uvjerenje da se osoba nakon smrti jednostavno stapa s prirodom ili da njezino postojanje potpuno prestaje.

Pritom je važno razlikovati osobnu želju za simboličnim oproštajem od liturgijskih i teoloških pravila Crkve. Ne mora svatko tko želi rasuti pepeo time svjesno odbacivati kršćansku vjeru, ali takav postupak ipak nije u skladu s crkvenim odredbama.

Može li se pepeo podijeliti članovima obitelji?

Ne kao uobičajena praksa. Crkva ne dopušta proizvoljnu podjelu pepela među članovima obitelji kako bi svatko zadržao svoj dio.

Pojašnjenje iz 2023. omogućuje da se, uz odobrenje crkvene vlasti i pod propisanim uvjetima, vrlo mali dio pepela čuva na jednom mjestu posebno značajnom za pokojnika. To nije isto što i opće dopuštenje za podjelu pepela među rodbinom.

Zašto Crkva preporučuje ukop tijela?

Razlog nije samo tradicija. Kršćanstvo ispovijeda uskrsnuće tijela, a ne samo besmrtnost duše. Ljudsko tijelo nije nevažna ljuska koju nakon smrti jednostavno odbacujemo, nego pripada dostojanstvu i identitetu osobe.

Ipak, kremacija ni na koji način ne može spriječiti uskrsnuće. Bog nije ograničen time jesu li posmrtni ostaci sačuvani u izvornom obliku. Upravo je to Dikasterij za nauk vjere izričito pojasnio 2023. godine.

Čuvanje pepela na svetom mjestu zato nije pokušaj da se Bogu osiguraju materijalni ostaci potrebni za uskrsnuće. Riječ je ponajprije o izrazu poštovanja prema pokojniku i očuvanju povezanosti između njega, obitelji i zajednice koja ga se nastavlja spominjati u molitvi.

Grob je mjesto sjećanja, ali i svjedočanstvo nade da smrt nema posljednju riječ.

Česta pitanja

Je li kremacija grijeh?

Nije, ako se ne bira iz razloga protivnih kršćanskoj vjeri.

Može li urna biti pohranjena u crkvi?

Može ako je riječ o odgovarajućem prostoru koji je za tu svrhu odobrila nadležna crkvena vlast.

Mogu li dio pepela pokojnika zadržati kod kuće?

Ne na vlastitu odluku. U određenim slučajevima moguće je zatražiti dopuštenje za dostojno čuvanje vrlo malog dijela pepela na posebno značajnom mjestu.

Može li Crkva odbiti sprovod zbog kremacije?

Sama kremacija nije razlog za odbijanje crkvenog sprovoda. Drukčije može biti ako je pokojnik izričito odabrao kremaciju i rasipanje pepela iz razloga protivnih kršćanskoj vjeri, u skladu s kanonskim pravilima.

Kome se obratiti za dopuštenje?

Najbolje je najprije razgovarati sa župnikom, koji može objasniti mjesne liturgijske odredbe i uputiti obitelj na nadležnu biskupiju.

Izvori: Zakonik kanonskoga prava (kan. 1176.); uputa Kongregacije za nauk vjere Ad resurgendum cum Christo (2016.); odgovor Dikasterija za nauk vjere kardinalu Matteu Zuppiju (9. prosinca 2023.).