Paul Zulehner: Vjera koja oslobađa za život

“Vjera koja oslobađa čovjeka od straha za vlastiti opstanak i otvara ga darivanju života drugima stoji u samom središtu kršćanske egzistencije.”

Crkva je mjesto istinskog života ondje gdje je mjesto one vjere koja čovjeka oslobađa za život. Što je netko slobodniji od zatvorene, na sebe usmjerene brige za vlastiti opstanak, to je slobodniji zauzeti se za život drugih. Tko dođe u dodir sa živim Bogom, tko je vjerom u njemu ukorijenjen, tko u njega polaže svoju nadu, tko u njemu polaže i svoje iznevjerene nade, tko, novozavjetnim rječnikom rečeno, s Isusom umire, biva pokopan i uskrsava, tomu se obuzdava tjeskoba vlastitog postojanja. On biva oslobođen od životnog stila grčevite samopotvrde, kako bi postao slobodan darovati svoj prolazni život za one koji od života imaju malo, premalo.

Nada u vječni život stoga, ondje gdje doista živi, nije nikakav opijum koji sputava zauzetost u ovome svijetu protiv mnogovrsnih smrti. Istinska nada u život koji se više ne može oduzeti naprotiv oslobađa za neustrašiv otpor protiv svih koji bogatstvom i nasiljem tlače malene i guše njihove životne mogućnosti. Tko doista polaže nadu u vječni život i zna da je u njemu ukorijenjen, sposoban je dijeliti životne mogućnosti i onda kada su kod drugih oskudne, a bez te sposobnosti svijet, premda tako bogat ljudima, neće preživjeti. On može otpustiti, prepustiti drugima životne šanse kojima sam raspolaže, jer zna da su one malene u usporedbi s prilikama koje pruža život koji Bog daruje. Bog jest život i daje život: prije smrti, u smrti i nakon smrti. Tko se sa svojim prolaznim životom prepusti u ruke živoga Boga, doživljava prijelaze u život.

Iz: Paul M. Zulehner, Band 1 Fundamentalpastoral, Düsseldorf 2. Auflage 1991.