Američki katolici protiv Trumpa zbog rata s Iranom | Papa Lav XIV.

Papa Lav XIV. oštro je osudio američke prijetnje Iranu, a njegov apel na mir potaknuo je neuobičajeno širok otpor među katolicima u SAD-u, od biskupa i teologa do konzervativnih komentatora.

Papa Lav XIV. ovih je dana izgovorio ono što mnogi političari, crkveni ljudi i javne osobe u Sjedinjenim Državama predugo nisu imali hrabrosti reći jasno i bez uvijanja: prijetiti čitavom jednom narodu uništenjem nije prihvatljivo. Kada je američki predsjednik Donald Trump Iranu najprije zaprijetio „paklom“, a potom i uništenjem „čitave civilizacije“, Papa nije ostao na općenitim pozivima na mir. Njegove riječi, premda bez izravnog spominjanja imena, bile su očito upućene upravo Trumpu.

Govoreći u Castel Gandolfu neposredno prije isteka američkog ultimatuma, Lav XIV. upozorio je da se u takvim prijetnjama uvijek zaboravlja na one koji prvi stradaju: na djecu, starce, civile, na ljude koji nemaju nikakvu moć osim da podnesu posljedice tuđih geopolitičkih igara. Zato nije pozvao Amerikance samo na molitvu, nego i na djelovanje. Neka pišu svojim kongresnicima, neka im kažu da ne žele rat, nego mir.

Taj apel nije ostao bez odjeka. Upravo suprotno. U američkom katoličkom prostoru, inače duboko rascijepljenom između progresivnih i konzervativnih, između establishmenta i medijskih ratnika, počeo se oblikovati neuobičajeno širok front protiv rata s Iranom. Od predsjednika Američke biskupske konferencije Paula Coakleyja, preko vojnog biskupa Timothyja Broglija, pa do konzervativnog pravnog mislioca Roberta Georgea i niza desnih katoličkih komentatora, sve više glasova poručuje da se ovdje ne radi samo o političkoj pogrešci, nego o ozbiljnom moralnom posrnuću.

Nadbiskup Coakley Trumpove je prijetnje nazvao moralno neopravdivima. Broglio je doveo u pitanje samu legitimnost rata, pozivajući se na katolički nauk o pravednom ratu. Robert George otišao je još dalje: ako bi predsjednik doista izdao takvu zapovijed, vojni zapovjednici imali bi, po njegovu sudu, dužnost uskratiti poslušnost. Čak je i Candace Owens, figura američke desnice koja se ne može lako smjestiti u bilo kakav liberalni okvir, zatražila Trumpovu smjenu, nazvavši ga genocidnim luđakom.

U tom kontekstu posebno odjekuje i držanje američkog potpredsjednika JD Vancea, obraćenika na katoličanstvo, koji je, prema medijskim izvješćima, pokušao odgovoriti Trumpa od napada nakon susreta s Benjaminom Netanyahuom u Washingtonu. New York Times tvrdi da je izraelski premijer još 11. veljače u Bijeloj kući nagovarao Trumpa na udar na Iran, obećavajući brz, ograničen i gotovo bezbolan rat. Raketni program bio bi uništen u nekoliko tjedana, Hormuški tjesnac ostao bi siguran, otpor američkim interesima bio bi minimalan, a Iran, navodno, spreman za promjenu režima. Ta fantazija o kirurški čistom ratu, koji sve rješava bez većih posljedica, zvuči poznato svakome tko pamti američke vojne avanture posljednjih desetljeća.

Nije slučajno da je direktor CIA-e John Ratcliffe takve scenarije navodno ocijenio grotesknima. Vance je upozoravao na regionalni kaos, golem broj žrtava i na političku izdaju vlastitih birača, onih koji su Trumpa podržali upravo zato što je obećavao da neće uvlačiti Ameriku u nove ratove. Trump je, čini se, to sve saslušao i zatim jednostavno ignorirao.

U cijeloj toj priči osobito upada u oči šutnja biskupa Roberta Barrona, zasad jedinoga istaknutijeg katoličkog glasa u SAD-u koji se nije jasno distancirao od Trumpa. Njegovo sudjelovanje na uskrsnom susretu u Bijeloj kući, na kojem su prevladavali evangelički vođe, izazvalo je dodatne prijepore. Dok je Trumpova duhovna savjetnica Paula White-Cain predsjednikove patnje uspoređivala s Kristovima, Barron je sjedio nijemo. A upravo je ta tišina možda govorila glasnije od mnogih riječi.

Papa Lav XIV. krenuo je posve drugim putem. Izravno se usprotivio opasnom spoju religije i militarizma koji posljednjih godina sve otvorenije oblikuje dio američkog kršćanskog nacionalizma. Taj spoj postaje gotovo karikaturalan u liku ministra obrane Petea Hegsetha, čovjeka koji na prsima nosi križarski simbol i koji je Amerikance pozivao da na koljenima, u ime Isusa Krista, mole za pobjedu u borbi. Papa je na Cvjetnicu odgovorio jednostavno i nedvosmisleno: Isus je kralj mira. Bog odbacuje rat. I nitko se ne smije služiti Bogom kako bi opravdao krvoproliće. Bog ne uslišava molitve onih koji vode rat, jer su njihove ruke pune krvi.

Tu se otvara i dublja dimenzija cijelog sukoba. Ne radi se samo o Iranu, ni samo o Trumpu. Radi se o pitanju što ostaje od kršćanstva kada se ono stavi u službu imperija, nacije, vojne sile ili političkog vođe. Može li se još govoriti o zaštiti života ako se istodobno prijeti uništenjem čitavih naroda? Može li se zazivati Kristovo ime, a istodobno slaviti logika preventivnog udara, apokaliptičnog jezika i kolektivnog kažnjavanja?

Trump je svojim ratom i svojim prijetnjama, paradoksalno, uspio učiniti ono što katoliku Joeu Bidenu nije pošlo za rukom tijekom cijelog mandata: barem nakratko približiti duboko podijeljene američke katolike. Progresivci i tradicionalisti, lijevi i desni, ljudi koji se inače gotovo ni oko čega ne mogu složiti, sada sve češće govore istim jezikom. Teologinja Holly Taylor Coolman sažela je to precizno: nemoguće je nazivati se zaštitnikom života, a istodobno pokazivati takvo zadovoljstvo smrću.

U vremenu kada mnogi religiju koriste kao ukras moći, papin glas zvuči gotovo staromodno. Upravo zato i djeluje toliko snažno. Jer podsjeća na nešto što se u javnom prostoru uporno zaboravlja: Bog nije saveznik ratnih planera. I kršćanstvo nije tu da blagoslivlja imperijalne prijetnje, nego da ih raskrinka.