Đakoni: služba koja Crkvu vraća konkretnom služenju

Đakonat je jedna od najstarijih službi u Crkvi, a Drugi vatikanski koncil ponovno ga je prepoznao kao trajni oblik crkvenog služenja usmjerenog prema oltaru, zajednici i ljudima na rubu.

Đakonat je služba u Crkvi koja se ne temelji samo na krštenju i potvrdi, nego i na sakramentalnom ređenju koje podjeljuje biskup. Uz biskupsku službu, đakonska je služba jedna od najstarijih službi u povijesti Crkve, posvjedočena već u Novom zavjetu. Tijekom stoljeća đakonat je trajno postojao, ali je od 9. stoljeća postupno gubio svoje dublje značenje te je uglavnom bio sveden na prijelazni stupanj prema svećeničkom ređenju.

Drugi vatikanski koncil ponovno je prepoznao đakonat kao trajni stupanj svetoga reda. Smisao đakonskog ređenja jest da kršćansko služenje braći i sestrama, kao služenje samoga Krista Otkupitelja, postane opipljiva stvarnost među ljudima. Vlastitost đakonata upravo je u tome da đakon, osnažen sakramentalnom milošću i povezan s otajstvom kršćanskoga spasenja, čini Krista vidljivim, prepoznatljivim i bliskim ljudima kojima je poslan.

Tako je bilo već u Djelima apostolskim, a tako je ponovno i danas. U Katoličkoj Crkvi u Njemačkoj više od 2900 đakona obavlja vrlo različite i raznolike službe.

U župi ih susrećemo na važnim prijelomnicama ljudskoga života. Đakoni podjeljuju sakrament krštenja, dijele euharistiju i popudbinu, asistiraju pri sklapanju ženidbe te prate pokojne na njihovu posljednjem zemaljskom putu. Oni asistiraju biskupu i svećeniku u slavljenju bogoslužja, naviještaju evanđelje i propovijedaju, što je već u prvoj Crkvi bila njihova zadaća. Također predvode neeuharistijska bogoslužja, kao što su časoslov i pobožnosti.

Važan dio njihove službe jest i konkretna ljubav prema bližnjima, osobito prema onima koji se iz različitih razloga nalaze na rubu župne zajednice ili društva. Na taj su način đakoni službeno postavljeni pomoćnici biskupa i svećenika.

Od Drugoga vatikanskog koncila za đakone mogu biti zaređeni i oženjeni muškarci, pod uvjetom da supruga pristane na ređenje. Ređenju prethodi teološki studij na sveučilištu, religijskopedagoški studij na visokoj školi ili izobrazba uz rad, ovisno o propisima pojedine biskupije. Služba stalnih đakona u biskupijama uređuje se prema važećim odredbama: mogu je obavljati kao glavnu službu ili uz svoje svjetovno zanimanje.

Georg Gänswein, Martin Lohmann, Katholisch – Wissen aus erster Hand, Rheinbach, 2010.