Moralni teolog: Seksualnost je Božji dar, a ne tabu

Požuda više nije tabu: moralni teolog Martin M. Lintner poziva Crkvu da seksualnost prestane promatrati kao prijetnju svetosti i počne je razumijevati kao prostor životne radosti i odgovorne ljubavi. Umjesto zastarjelih zabrana predlaže novu etiku – a biblijski tekstovi mu daju za pravo.

Južnotirolski moralni teolog Martin M. Lintner zalaže se za teološki promišljenu i suvremeno relevantnu reinterpretaciju katoličke spolne etike. U razgovoru za crkveni tjednik Bečke nadbiskupije Der Sonntag ističe da se Crkva mora iskreno zapitati što točno pokušava zaštititi svojom naukom o braku – i zašto bi vrijednosti poput odgovornosti, uzajamnog poštovanja i trajnosti trebale vrijediti isključivo unutar sakramentalnog braka.

„Postoje parovi koji – iz različitih razloga – ne ulaze u crkveni brak, a ipak žive odnose koji svjedoče upravo ono što Crkva svojim učenjem o braku želi afirmirati“, naglašava Lintner. Upravo zato, dodaje, vrijedi se vratiti biblijskim tekstovima koji govore o seksualnosti – primjerice opisu stvaranja u Knjizi Postanka ili poetskoj i tjelesnoj Pjesmi nad pjesmama. Ti tekstovi prikazuju seksualnost kao izraz ljubavi, pripadnosti i ljudske punine.

Istodobno, Biblija nipošto ne idealizira seksualnost – ona prepoznaje i njezinu dvoznačnost, prostor u kojem ljudi mogu iskusiti i radost i ranjivost. Upravo ta ambivalencija, smatra Lintner, potvrđuje realističan i zreo pogled na seksualnost. „Unatoč kompleksnosti, seksualnost ostaje autentična dimenzija ljudskoga postojanja – kroz nju čovjek može doći u dodir s Bogom.“

Protiv teološke sumnjičavosti prema tijelu i užitku

Lintner jasno poručuje: seksualnost je dio dobre stvarnosti i ne treba je apriorno vrednovati negativno. Crkva, priznaje, već stoljećima nosi povijesni teret nepoverenja prema tijelu i užitku. „Tu nema mjesta uljepšavanju“, kaže ovaj svećenik servitskog reda. No Biblija, ističe, prikazuje seksualnost kao mogućnost radosti, povezanosti i spasenja – kao dar, a ne prijetnju.

Korijeni neprijateljstva prema tijelu i požudi, kaže Lintner, ne dolaze iz evanđelja, već iz antike – posebice iz dualističkih filozofija koje su preko crkvenih otaca ušle u kršćansko mišljenje. Užitak je postao sumnjiv jer se smatralo da nužno svodi drugoga na objekt požude. „Zbog toga se iskustvo seksualnog užitka nije znalo cijeniti, nego se doživljavalo kao opasnost.“

Nova etika za zreliju antropologiju

Zato se Lintner zalaže za daljnji razvoj katoličke etike spolnosti, prema etici kreposti – ili „etici sposobnosti“ – koja naglasak stavlja na osobnu odgovornost i čežnju za ispunjenim odnosima, umjesto da se zadržava na popisima zabrana i apstraktnih normi.

Norme su, ističe, i dalje potrebne – ali posebno tamo gdje treba štititi granice ljudskog dostojanstva, gdje postoji rizik od povrede slobode, autonomije, tjelesne i psihičke cjelovitosti. Etika, zaključuje, ne smije biti štit protiv života, nego kompas za one koji u svojim odnosima traže bliskost, smisao i puninu.

(KNA)