Jesu li sekularizacija i ateizacija doista uzrok svih naših problema?

Dalibor Milas

21.08.2023

Jesu li sekularizacija i ateizacija doista uzrok svih naših problema?

HBK

Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša se u svom nedavnom intervjuu za Večernji list osvrnuo na prvih stotinu dana svoje službe u metropoli.

Pored svih misli vrijednih promišljanja, jedan dio javnosti je posebno zaintrigirala nadbiskupova izjava o “bespoštednoj sekularizaciji i ateizaciji društva” koje su navodno uvelike zahvatile i hrvatski narod.

Zanimljivo je primijetiti da ovo nije prvi put da Kutleša u svom javnom nastupu naglašava ove dvije za Hrvate još uvijek po defaultu prilično opasne strane riječi.

Identične riječi je izjavio i prigodom preuzimanja službe zagrebačkog nadbiskupa 29. travnja. Tada je još nadodao da sekularizacija i ateizacija u narodu stvaraju “prije svega  duhovnu, moralnu, a onda i antropološku krizu.”

Nije nikakva tajna da se društvo doista nalazi u izvjesnoj krizi, ali opet se teško oteti dojmu da su dobrim dijelom i domaći biskupi doprinijeli stvaranju krize i to upravo svojim nečinjenjem i pasivnošću. Od skrivanja iza nepoznatih bauk-riječi mnogo bi efikasnije pa čak i kršćanski autentičnije bilo preuzeti odgovornost za sve ono što u režiji Katoličke crkve u Hrvatskoj nije bilo dobro.

Ateizacija kao pojam s redovito negativnom konotacijom u Crkvi apsolutno je promašen u našem kontekstu. Najnovija sociološka istraživanja pokazuju da je u Europi sve veći broj onih koji doduše vjeruju u nešto, ali se iz više razloga odbijaju identificirati s Crkvom. To što netko okrene leđa Crkvi ne znači da je automatski prešao na ateizam. Takvi se naime najčešće samo distanciraju od određene religijske forme, toksične duhovnosti te od same Crkve kao institucije. Ali vjera je uvijek tu i nevjerojatno je vitalna. Slična je rijeci koja se neprestano probija i traži svoj legitiman put, pa čak i izvan institucije.

Nadbiskup Kutleša nažalost nije jedini koji uzroke pada tzv. društvene vjere vidi u navodno kobnoj sekularizaciji.  U zimskim noćima, dok snijeg liježe po krovovima, a netom nasječena drva pucketaju u šporetu, među bogoslovima i mladim svećenicima krenu priče o vampirima, vilama, vješticama i sličnim čudovišnim spodobama. „A kad tamo – sekularizacija!“ – reče jedan visokopozicionirani klerik iskolačenih očiju, a svi okupljeni uglas poviču: „Uuuu!“. Budući pastiri hrvatskog stada prestrašeno se križaju nad sablažnjivo opasnim stranim pojmovima i šapatom mole da ne bi gdjegod i oni slučajno negdje nabasali na njih.

Od svega što je đavao pripremio zemaljskoj Crkvi – sekularizacija je ipak najgora.

Zar je stvarno toliko teško prihvatiti da sekularizacija ne ubija kršćanstvo nego da ga samo pročišćava od onih koji su iz različitih razloga prisiljeni glumiti ga, a tim ljudima istovremeno daje mogućnost slobodno i bez ikakve prisile ili odbiti ili prihvatiti Crkvu i kršćanstvo? Jer da bi ljudi nekome ili nečemu mogli reći “da”, prvo im je potrebno osigurati prostor da kažu “ne”.

Sekularizacija pojedincima nudi upravo ono što je temelj samog kršćanstva i evanđelja, a to su sloboda i mogućnost izbora.

Večernji list (20.08.2023)