Šezdeset godina nakon završetka Drugog vatikanskog koncila, ključno pitanje više nije što je Koncil promijenio u Crkvi, nego zašto njegove odluke i dalje izazivaju otpor.

Habermas je posudio od Webera izraz „religiozno nemuzikalan“ kao svojevrstan hommage intelektualnom velikanu, ali i kao priznanje o vlastitoj poziciji u svijetu religioznih normi i rituala.

Kad se prašina skandala slegne, ispod nje uvijek ostane isto pitanje: je li problem u jednom slučaju ili u sustavu koji ga je godinama omogućavao i štitio.

Ovih će dana dežurni (i preplašeni) čuvari nacionalne duhovnosti uložiti svu svoju snagu kako bi pobožnim katoličkim ovčicama ekskluzivno otkrili opasnosti koje se skrivaju iza “sotonističkog Halloweena”.