Očenašima protiv Zuckerberga

Proslavljeni hrvatski nogometaš i trenutni izbornik Indije Igor Štimac ovih se dana u maniri besposlene babe sa šaltera ili onog ludog tetka koji svakodnevno po fejsu dijeli teorije zavjera odlučio obračunati s Markom Zuckerbergom.

Štimac je naime negdje načuo da je Zuckerberg izjavio da objavljivanje molitve “Oče naš” krši politiku Facebooka te pozvao sve kršćane da objave „Oče naš“ na Facebooku. Domaće katolike nije trebalo puno nagovarati te su se bez ikakva preispitivanja o istinitosti Štimčeve objave pridružili ovoj histeriji. U želji da obrane Boga od osnivača Facebooka masovno su objavljivali molitvu „Oče naš“ s obaveznim citatom iz Matejeva evanđelja: „Tko se mene odrekne ovdje na zemlji, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.“

Sve bi to bilo posve legitimno da je vlasnik Facebooka ikad izjavio ono za što ga optužuju Štimac i ostali “vrapci”. Uostalom, sama činjenica da pobunjeni katolici u inat dijaboličnom Zuckerbergu mahnito šeraju očenaše po Facebooku pokazatelj je da njihova tvrdnja baš i ne pije vode. Riječ je o lažnoj informaciji koju je prije dvije godine u javnost plasirala jedna radikalna evangelikalna zajednica iz SAD-a. Facebook je već tada potvrdio Reutersu da objava molitve “Oče naš” ne krši pravila ove društvene mreže te je još jednom naglašeno da Facebook jedino ne tolerira “govor mržnje usmjeren protiv ljudi na temelju njihove rase, etničke pripadnosti, nacionalnost podrijetla, invaliditeta, vjerske pripadnosti, seksualne orijentacije itd.

Slično je bilo i s Baby Lasagnom i njegovom pobjedničkom pjesmom u kojoj su mnogi vjernici predvođeni Lovrenom, inače pučkim tribunom koji nas ponekad podsjeti i da je nogometaš, vidjeli (i čuli) nešto demonsko. Živo me zanima kako je moguće u jednoj razigranoj pjesmi prepoznati demonizam, ali ne i u Mamićevoj sustavnoj pljački Dinamovih milijuna?

Kako je uopće došlo do toga da se u posljednjih nekoliko godina i one najbanalnije teorije zavjera i laži najlakše ugnijezde upravo u krilu Crkve? Što je najgore, izmanipulirani vjernici ostaju vjerni svojim manipulacijama i nakon što ih suočite s istinom te im prezentirate nedvosmislene činjenice koje obaraju njihove prvotne teze.

Unatoč uvjerljivim dokazima koji govore suprotno, mi smo još uvijek skloni sumnjati i u najbanalnije istine. I dan-danas možemo primijetiti kako pojedini preskaču tramvajske tračnice da ih slučajno ne bi ubila struja, a o vjerovanju u štetnost propuha ili u mit iskrivljenih usta ako slučajno mokre kose izađete van da i ne govorimo. Ovo je još jedan pokazatelj pogubnog utjecaja jedne loše duhovnosti na izmanipuliranog te sustavnim pranjem mozga kreativno blokiranog “vjernika” koji ne umije kritički reflektirati informacije koje mu se nude. Ne čudi stoga što se jedan dio katolika srami javno deklarirati jer zahvaljujući ovakvima katolici ispadaju zadrti i neobrazovani. Preplašeni katolici bez nade i povjerenja nisu ništa drugo nego ljudi bez vjere u koju se tako glasno i agresivno zaklinju.