Rijeka, a ne Dubrovnik, domaćin mediteranskih teologa 2027. godine

Iako je Vatican News objavio da će se sljedeće međunarodno okupljanje mediteranskih teologa održati u Dubrovniku, prema informacijama do kojih smo došli, domaćin susreta u srpnju 2027. bit će Rijeka. Ta vijest predstavlja važno priznanje teološkom dijalogu koji se posljednjih godina razvija u Riječkoj nadbiskupiji i potvrđuje sve značajnije mjesto Hrvatske u mediteranskom crkvenom prostoru.

Vatican News izvijestio je o sastanku predstavnika biskupskih konferencija i istočnih katoličkih Crkava održanom 9. listopada u vatikanskom Domu svete Marte, pod vodstvom marsejskog nadbiskupa kardinala Jean-Marca Avelinea. U izvještaju je najavljeno da će se mediteranski teolozi u srpnju sljedeće godine okupiti u Dubrovniku. Tu su informaciju prenijeli i hrvatski crkveni mediji.

Međutim, prema informacijama kojima raspolažemo, susret će biti održan u Rijeci, gradu koji je zahvaljujući Mediteranskim teološkim susretima već postao prepoznatljivo mjesto međunarodnog ekumenskog i međureligijskog dijaloga.

Na vatikanskom sastanku sudjelovali su, među ostalima, jeruzalemski latinski patrijarh kardinal Pierbattista Pizzaballa, predsjednik Talijanske biskupske konferencije kardinal Matteo Zuppi te maronitski patrijarh kardinal Béchara Boutros Raï. Razgovaralo se o budućnosti mediteranske crkvene suradnje, osobito na područjima mira i pravde, međureligijskog dijaloga, obrazovanja, migracija i ekologije.

Riječ je o nastavku procesa koji je snažno poticao papa Franjo, uvjeren da Mediteran, prostor na kojem se stoljećima isprepliću kulture, religije i civilizacije, može postati svojevrsni laboratorij mira i zajedničkog života.

Rijeka već ima ono što Mediteranu treba

Izbor Rijeke pritom nije slučajan. Mediteranski teološki susreti, koje organizira Riječka nadbiskupija pod vodstvom nadbiskupa Mate Uzinića, posljednjih su godina izrasli u međunarodno prepoznatljiv prostor susreta katoličkih, pravoslavnih, protestantskih i muslimanskih teologa i studenata teologije.

Projekt je započeo kao Dubrovačka ljetna škola teologije 2019. godine, a nakon Uzinićeva odlaska u Rijeku nastavio se razvijati pod novim imenom. Ono što je u početku bilo zamišljeno kao ljetni prostor akademskog promišljanja postupno je preraslo u mjesto na kojem se otvaraju neka od najvažnijih pitanja suvremenog kršćanstva.

Ovogodišnji susreti u Lovranu, održani pod naslovom „Prorokovati mir okruženi bukom rata: Mirotvorstvo u doba militarizma“, pokazali su koliko takva inicijativa može biti aktualna. U vremenu kada religijski identitet ponovno postaje sredstvo političke mobilizacije, a govor o miru nerijetko ostaje zarobljen u svečanim deklaracijama, riječki susreti otvaraju prostor ozbiljnog razgovora o odgovornosti vjernika za zajednički svijet.

Njihova posebna vrijednost leži u činjenici da dijalog ne ostaje samo lijepo formulirano načelo. On se doista događa, među ljudima različitih tradicija, povijesnih iskustava i teoloških uvjerenja.

Teologija koja ne podiže zidove

Upravo se u tome prepoznaje i širi smisao mediteranske teologije, jednog od zanimljivijih i važnijih pravaca suvremenog teološkog promišljanja. Ona ne polazi od zamišljene Crkve koja živi izvan povijesti, nego od stvarnog svijeta, njegovih rana, proturječja i susreta.

Mediteran je pritom mnogo više od zemljopisne oznake. To je prostor na kojem su se stoljećima susretali Jeruzalem, Atena i Rim, židovstvo, kršćanstvo i islam, Istok i Zapad. More koje je povezivalo narode postajalo je i njihovom granicom, mjesto trgovine i kulturne razmjene pretvaralo se u poprište ratova, a obale na kojima su nastajale velike civilizacije danas su i mjesta ljudskih tragedija.

Mediteranska teologija nastoji upravo iz tih iskustava promišljati vjeru. Ne poriče razlike niti zagovara odustajanje od vlastitog identiteta, nego postavlja zahtjevnije pitanje: može li se vlastita vjera živjeti tako da susret s drugim ne bude doživljen kao prijetnja?

To je osobito važna poruka za naše prostore, gdje je religijska pripadnost često čvrsto povezana s nacionalnim identitetom, a povijesne se rane prenose s generacije na generaciju. Upravo ondje gdje se drugi prečesto pojavljuje kao protivnik, potrebno je stvarati prostore u kojima može ponovno postati sugovornik.

Zato riječki Mediteranski teološki susreti zaslužuju osobito priznanje. Oni pokazuju da teologija ne mora biti ni zatvorena akademska disciplina ni sredstvo obrane unaprijed zadanih identitetskih granica. Može biti intelektualno ozbiljna, vjerna vlastitoj tradiciji i istodobno otvorena svijetu u kojem živimo.

Takva otvorenost nije znak slabosti, nego zrelosti.

Priznanje jednoj drukčijoj crkvenoj kulturi

Najavljeni međunarodni susret u Rijeci stoga ima značenje koje nadilazi samu organizaciju još jednog crkvenog događaja. On otvara mogućnost da iskustvo koje se posljednjih godina razvijalo na Kvarneru postane još čvršće povezano sa širim mediteranskim teološkim procesom.

To je ujedno priznanje jednoj drukčijoj crkvenoj kulturi, onoj koja ne smatra da se vjernost tradiciji dokazuje izbjegavanjem neugodnih pitanja, nego spremnošću da se na njih odgovorno traže odgovori.

Naravno, nijedan međunarodni skup neće sam po sebi riješiti sukobe koji razdiru mediteranski prostor. Susreti teologa neće zaustaviti ratove niti će dijalog preko noći ukloniti stoljeća nepovjerenja. Ali mogu učiniti nešto bez čega dugoročni mir teško nastaje: stvarati odnose, mijenjati način na koji govorimo jedni o drugima i pokazivati da različitost ne mora završiti neprijateljstvom.

Kršćanstvo je, naposljetku, nastalo upravo na obalama Mediterana i raslo zahvaljujući susretima različitih jezika, kultura i naroda. Bilo bi neobično kada bi se danas, pozivajući se na vlastite korijene, počelo bojati upravo onoga što ga je oblikovalo.

Zato je vijest da će se mediteranski teolozi 2027. okupiti u Rijeci mnogo više od podatka o mjestu održavanja međunarodnog susreta. Ona potvrđuje da se i u Hrvatskoj razvija teologija koja ima što ponuditi svijetu: teologija koja se ne iscrpljuje u obrani granica, nego pronalazi hrabrost za susret.