Chiara Lubich: Na istoj razini i u uzajamnom poštovanju

Dijalog, kaže Chiara Lubich, počinje ondje gdje prestajemo govoriti s visine i učimo slušati srcem, tako da zahvalnost za primljeni dar postane vidljiva u našem životu.

Biti u dijalogu znači prije svega razgovarati s drugima na istoj razini, bez potrebe da se osjećamo boljima. U takav dijalog možemo ući sa svakim čovjekom: i s najmlađim, i s onim najranjivijim, i s onim tko je na dnu.

To znači i slušati ono što drugi nosi u srcu, otvoriti mu se do kraja. Da bi to bilo moguće, potrebno je vlastite misli staviti u drugi plan, odložiti osjećaje, sklonosti i vezanosti koje nas vežu uz “naše” i zatvaraju pred “drugim”.

Biti što slobodniji, kako bismo se doista mogli uživjeti u drugoga.

Takav dijalog gradi univerzalno bratstvo. Otvara susret s najrazličitijim ljudima, pa i s onima s kojima nikada ne bismo pomislili da je susret moguć.

U uzajamnu ljubav spada i to da druge poštujemo i cijenimo te da se, u svoj jednostavnosti, znamo s njima radovati. Gdje prebivaju ljubav i dobrota, ondje je Bog.

I sami znamo: nismo bolji od drugih. A samo Bog zna koliko smo malo odgovorili na milosti koje nam je darovao.

Kršćanin nije bolji od nekršćanina. On je primio više. U tome je razlika. I nastojim živjeti tako da zahvalnost za taj dar dobije oblik, postane vidljiva u životu.

Preuzeto iz: Chiara Lubich, Weiter als gedacht, von der Kraft der frohen Botschaft, München 2023.