Suzana Peran objavila knjigu „Religija i mediji: teorija, prikazi i praksa“

U izdanju Teološkog fakulteta Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu objavljena je knjiga Suzane Peran „Religija i mediji: teorija, prikazi i praksa“, koja istražuje odnos religije, novinarstva, društvenih mreža i digitalne komunikacije. Knjiga donosi teorijski pregled, rezultate istraživanja i praktične smjernice za izvještavanje o religijskim temama i online prisutnost vjerskih zajednica.

Knjiga je objavljena kao XXX. svezak Bibliothece Flaciane, a autorica odnosu religije i medija pristupa iz perspektive komunikacijskih znanosti. Polazi od činjenice da način na koji mediji prikazuju religiju snažno utječe na javnu percepciju vjernika i vjerskih zajednica, ali i da se pod utjecajem digitalnih medija mijenja način na koji same religijske zajednice komuniciraju sa širom javnošću.

Kada religija postaje vijest?

Jedno od središnjih pitanja knjige jest kada religija postaje vijest u medijima i prema kojim se kriterijima odlučuje o tome što će iz života neke vjerske zajednice dospjeti u javnost.

Peran pokazuje kako redovita vjerska praksa najčešće ostaje izvan interesa općih medija, dok veću pozornost privlače neuobičajeni događaji, sukobi, kontroverze i skandali. Upravo je u tome jedan od trajnih nesporazuma između religijskih zajednica i medija: vjerske zajednice prenose poruku koja po svojoj naravi teži kontinuitetu, dok medijska logika neprestano traži ono što je novo, neočekivano i dovoljno zanimljivo da privuče publiku.

Autorica pritom razmatra kako mediji uokviruju religijske teme, koji izvori prevladavaju u izvještavanju te koliko novinari poznaju religijske zajednice o kojima pišu. Poseban izazov predstavlja nedostatak specijaliziranih novinara za religiju, zbog čega se vjerske teme često promatraju kroz politički, društveni ili kulturni okvir.

Religija, društvene mreže i digitalni evangelizatori

Važan dio knjige posvećen je društvenim mrežama i digitalnim medijima, koji su bitno promijenili odnos religije i javnosti.

Vjerske zajednice danas više nisu ovisne samo o televiziji, radiju, tiskanim medijima i novinskim portalima. Svećenici, pastori, biskupi, teolozi, vjernici i različiti vjerski komunikatori mogu izravno objavljivati sadržaj, komentirati događaje i okupljati publiku na društvenim mrežama.

Takav razvoj omogućio je veću vidljivost religijskih tema, ali je otvorio i pitanje vjerodostojnosti religijskog sadržaja na internetu. O vjeri danas javno govore i osobe koje nemaju teološko obrazovanje ili ne poznaju dovoljno određenu religijsku tradiciju, što povećava mogućnost širenja netočnih informacija, dezinformacija, senzacionalističkih sadržaja i govora mržnje.

Knjiga zato otvara i pitanje digitalnih evangelizatora, online i offline vjerskih praksi te načina na koji društvene mreže postaju prostor oblikovanja religijskog autoriteta, zajedništva i identiteta.

Kako hrvatski mediji prikazuju religiju?

Poseban dio knjige bavi se prikazom religije u hrvatskim medijima.

Istraživanja predstavljena u knjizi pokazuju da se religijske teme često pojavljuju u društvenom i obrednom kontekstu, primjerice uz blagdane, procesije, slavlja i običaje, dok se teološke teme pojavljuju rjeđe.

Peran upozorava i na nejednaku zastupljenost različitih vjerskih zajednica. Katolička Crkva, kao većinska vjerska zajednica u Hrvatskoj, dobiva najveći dio medijske pozornosti, dok su protestantske Crkve i druge manjinske vjerske zajednice znatno slabije zastupljene.

Time pitanje medijskog prikaza religije postaje i pitanje medijske pismenosti, poznavanja različitih religijskih tradicija te sposobnosti novinara da religijske teme obrađuju bez stereotipa, pojednostavljivanja i senzacionalizma.

Smjernice za vjernike, vjerske zajednice i novinare

Knjiga „Religija i mediji: teorija, prikazi i praksa“ podijeljena je u sedam poglavlja. Obuhvaća odnos religije i medija, prikaz religije u medijima, religiju na radiju i televiziji, društvene medije i digitalne evangelizatore, smjernice za online prisutnost vjernika i vjerskih službenika, problem dezinformacija te preporuke za izvještavanje o vjerskim temama.

Završni dio knjige posebno je usmjeren prema praksi. Autorica donosi preporuke za kvalitetniju prisutnost vjernika i vjerskih zajednica u digitalnom prostoru te smjernice novinarima koji izvještavaju o religiji.

Pritom naglašava važnost medijske i religijske pismenosti, poznavanja terminologije i specifičnosti pojedinih zajednica te profesionalnog pristupa religijskim temama. Kvalitetno izvještavanje o religiji zahtijeva istu razinu novinarske profesionalnosti kao izvještavanje o politici, gospodarstvu, kulturi ili bilo kojem drugom području društvenog života.

Knjiga za studente, novinare i vjerske zajednice

„Religija i mediji“ namijenjena je studentima teoloških, medijskih, komunikoloških i srodnih studija, novinarima koji prate religijske teme te članovima vjerskih zajednica koji žele bolje razumjeti medijsku logiku i kvalitetnije komunicirati u tradicionalnim i digitalnim medijima.

Knjiga ima 83 stranice, objavljena je 2026. godine, a recenzenti su izv. prof. dr. sc. Lana Ciboci Perša i prof. dr. sc. Danijel Labaš.