Može li papa dati ostavku ako je teško bolestan?

Papa Lav XIV. oporavlja se nakon operacije raka pluća, a vijest o njegovu zdravstvenom stanju ponovno je otvorila pitanja koja se povremeno postavljaju u Katoličkoj crkvi: može li se papa odreći službe zbog bolesti, tko upravlja Crkvom dok je hospitaliziran i što se događa ako postane trajno nesposoban donositi odluke? Kanonsko pravo na neka od tih pitanja daje vrlo jasne odgovore. Druga su, međutim, još otvorena.

Što se dogodilo s papom Lavom XIV.?

Papa Lav XIV. (71) operiran je 13. listopada u rimskoj Poliklinici Gemelli, gdje mu je odstranjen donji režanj desnog plućnog krila. Tijekom zahvata potvrđeno je da je riječ o adenokarcinomu, jednom od oblika raka pluća.

Prema informacijama koje je Sveta Stolica objavila 14. listopada, poslijeoperacijski oporavak teče uredno. Papa je počeo hodati po bolesničkoj sobi, normalno se hrani i provodi preporučenu respiratornu fizioterapiju. Njegove javne obveze otkazane su do 20. listopada, a planirano putovanje u Latinsku Ameriku od 6. do 17. studenoga zasad ostaje u rasporedu.

Nema naznaka da Lav XIV. razmišlja o odreknuću od papinske službe. Ipak, njegova je bolest ponovno skrenula pozornost na zanimljivo pitanje: što kanonsko pravo predviđa kada čovjek na čelu Katoličke Crkve više ne može obavljati svoje dužnosti?

Može li papa dati ostavku?

Može. Papa se može odreći službe u bilo kojem trenutku, a za valjanost takve odluke nisu potrebni ni suglasnost kardinala ni odobrenje bilo koje druge crkvene vlasti.

Kanon 332. § 2. Zakonika kanonskoga prava postavlja samo dva uvjeta: odreknuće mora biti slobodno i propisno očitovano. Izričito se navodi da ga nitko ne mora prihvatiti.

Razlog je jednostavan. Dok dijecezanski biskupi svoje odreknuće podnose papi, papa nema nadređenoga kojemu bi morao podnijeti ostavku. Odluka o odreknuću od službe pripada njemu samome.

Je li se neki papa već odrekao službe?

Jest, premda su takvi slučajevi u crkvenoj povijesti rijetki.

Najpoznatiji suvremeni primjer jest Benedikt XVI., koji je 2013. objavio da mu zbog poodmakle dobi više ne dostaju tjelesne i duhovne snage za odgovorno obnašanje papinske službe. Njegovo odreknuće stupilo je na snagu 28. veljače iste godine.

Prije njega to je 1415. učinio Grgur XII., čijim je odreknućem otvoren put okončanju Zapadnoga raskola. Još je poznatiji slučaj Celestina V., koji se 1294., nakon samo nekoliko mjeseci pontifikata, odrekao službe.

Razlozi su bili različiti, ali svi ti slučajevi potvrđuju da papinska služba ne mora nužno trajati do smrti.

Može li papa unaprijed potpisati ostavku?

Papa Franjo otkrio je u prosincu 2022. da je još na početku pontifikata, 2013. godine, potpisao izjavu o odreknuću od službe za slučaj da ga ozbiljni zdravstveni problemi trajno spriječe u obnašanju dužnosti. Dokument je predao tadašnjem državnom tajniku Svete Stolice, kardinalu Tarcisiju Bertoneu.

Slične je dokumente svojedobno pripremio i Pavao VI.

Međutim, takve izjave otvaraju dodatna pravna pitanja. Tko bi utvrdio da je papa doista trajno nesposoban obavljati službu? Tko bi bio ovlašten pokrenuti postupak i utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti koje je papa unaprijed naveo?

To nije detaljno uređeno važećim kanonskim pravom. Za Lava XIV. zasad nije poznato je li sastavio sličan dokument.

Tko upravlja Crkvom dok je papa u bolnici?

I dalje papa.

Sama hospitalizacija, čak ni ozbiljna bolest ili operacija, ne znače da papinske ovlasti automatski prelaze na drugu osobu.

Redovite poslove nastavljaju obavljati ustanove Rimske kurije, prije svega Državno tajništvo i pojedini dikasteriji, u granicama svojih nadležnosti. U upravljanju Rimskom biskupijom papa se oslanja na kardinala vikara.

Odluke koje su pridržane samom papi i dalje zahtijevaju njegovu odluku. Ako ih zbog zdravstvenog stanja trenutačno ne može donijeti, u pravilu se odgađaju.

Drugim riječima, hospitalizacija ne stvara privremenu papinsku vlast niti postoji automatski zamjenik koji preuzima sve njegove ovlasti.

Što ako papa postane potpuno nesposoban upravljati Crkvom?

Ovdje dolazimo do najsloženijeg pitanja, za koje kanonsko pravo još nema potpuno razrađeno rješenje.

Kanon 335. govori o situaciji u kojoj je Rimska stolica upražnjena ili potpuno spriječena. Propisuje da se tada ništa ne smije mijenjati u upravljanju općom Crkvom te upućuje na posebne zakone predviđene za takve okolnosti.

Problem je u tome što za slučaj potpuno spriječene Rimske stolice, primjerice kada bi papa zbog trajnog gubitka svijesti bio nesposoban donositi odluke, ne postoji odgovarajući cjeloviti pravni postupak.

Za razliku od dijecezanskoga biskupa, za kojega kanonsko pravo poznaje postupke u slučaju spriječenosti, kod pape nije jasno tko bi službeno utvrdio njegovu trajnu nesposobnost niti kako bi se u takvim okolnostima osiguralo upravljanje Crkvom.

Kanonski pravnici godinama raspravljaju o mogućim rješenjima. Među prijedlozima spominju se posebna uloga Kardinalskoga zbora i tijela koje bi moglo utvrđivati jesu li nastupile okolnosti potpune spriječenosti. No ti prijedlozi nisu postali općeobvezujuće pravo.

Važno je naglasiti da se takva situacija ne odnosi na sadašnje zdravstveno stanje Lava XIV. Papa se nakon operacije oporavlja, pri svijesti je i nastavlja komunicirati.

Što bi se dogodilo kada bi se Lav XIV. odrekao službe?

Kada bi se papa slobodno i valjano odrekao službe, Rimska bi stolica postala upražnjena u trenutku koji je sam odredio.

Tada bi se pokrenuo postupak izbora njegova nasljednika, prema pravilima koja vrijede za razdoblje sede vacante, odnosno upražnjene Apostolske stolice.

U tom razdoblju Kardinalski zbor ima određene ovlasti, ali ne može preuzeti puninu papinske vlasti. Kamerlengo obavlja posebne zadaće povezane s upravljanjem privremenim poslovima i dobrima Svete Stolice, u skladu s propisanim ograničenjima.

Potom slijedi konklava na kojoj kardinali s pravom glasa, odnosno oni koji na dan nastupanja upražnjenosti Apostolske stolice nisu navršili 80 godina, biraju novoga papu.

Za razliku od situacije nakon papine smrti, u slučaju odreknuća ne održava se papinski sprovod.

Mora li papa ostati na službi do smrti?

Ne mora. Ivan Pavao II. odlučio je ostati do kraja života, dok je Benedikt XVI. procijenio da zbog opadanja snage više ne može odgovorno obnašati službu.

Obje su odluke bile legitimne.

Uostalom, kršćanska vjera ne počiva na uvjerenju da papa mora biti tjelesno snažan ili sposoban za neprekidno javno djelovanje. Papinska služba nosi iznimnu odgovornost, ali ne oslobađa čovjeka od bolesti, starenja i ograničenja koja pripadaju ljudskom životu.

Bolest stoga sama po sebi ne znači da se papa mora odreći službe. Jednako tako, odluka o odreknuću ne mora biti znak slabosti ili neuspjeha.

I ostanak i odlazak mogu biti odgovorni izbori. Presudno je pitanje može li papa, u konkretnim okolnostima, nastaviti služiti dobru Crkve.

Česta pitanja

Mora li netko prihvatiti papinu ostavku?

Ne. Kanonsko pravo zahtijeva da odreknuće bude slobodno i propisno očitovano, ali ne i da ga netko prihvati.

Je li papa Lav XIV. najavio ostavku?

Nije. Prema dosad objavljenim informacijama, oporavlja se nakon operacije i nema naznaka da namjerava odstupiti.

Što bi se dogodilo kada bi papa pao u komu?

Papinske ovlasti ne bi automatski prešle na drugu osobu. Važeće kanonsko pravo nema potpuno razrađen postupak za slučaj trajne nesposobnosti pape da obavlja službu.

Može li teško bolestan papa i dalje voditi Crkvu?

Može, ako je sposoban donositi odluke i izvršavati svoju službu. Sama bolest ne znači prestanak papinskih ovlasti.