Jedan od najvažnijih imperativa ovih sedam korizmenih tjedana pripreme za Uskrs glasi: “Metanoeite!”. Ovaj grčki imperativ s razlogom odzvanja korizmom. Jedino je šteta što ga se još uvijek pogrešno tumači.

Minimum može sačuvati privid ispravnosti, ali ne može sačuvati srce, ni odnose koje svakodnevno gasimo riječima i prezirom.

Ne možemo se sakriti: naš život već sada nekome daje okus i svjetlo ili ostavlja gorak trag pepela.

U svijetu koji nagrađuje grubost, Isusova blaženstva zvuče kao slabost. I to sve dok ne shvatimo da su mjera po kojoj se odlučuje hoćemo li ostati ljudi.

Matej namjerno počinje u “pogrešnom” mjestu: u Galileji, na periferiji gdje se ne očekuje ništa veliko, jer svjetlo u evanđelju ne dolazi kao dekoracija nego kao promjena smjera.