Crkva i umjetnost: čovjek u središtu

Umjetnost i Crkva u Europi imaju jako dobar pa čak i plodan odnos. Riječ je o tradiciji koja privlači čak i one koji s Crkvom nemaju apsolutno nikakve poveznice.

Nedavno je u crkvi sv. Martina u njemačkom Emmerichu postavljena umjetnička instalacija koja ne prestaje privlačiti pozornost znatiželjnih posjetitelja.

Sa stropa crkve sv. Martina u Emmerichu na – na prvu – nevidljivim nitima vise brojne prozirne bijele figure. Riječ je o više stotina figura, ručno izgrađenih od bijelog tankog papira tako dizajniranih da ne postoje dvije identične figure.

Dok se njemački umjetnik Jo Pellenz u svojim počecima bavio slikarstvom i kiparstvom, počeo se sredinom devedesetih služiti najobičnijim materijalom, kao što je “najfiniji prozirni papir”. Od tada Pellenz rado eksperimentira s papirom. Početkom mjeseca je javnosti predstavio svoju novu instalaciju pod nazivom “Hemisfere”. U središtu ovog umjetničkog projekta nalazi se čovjek, i to čovjek i kao pojedinac i kao netko usred mase.

Kritičar Sven Nowak piše da su “mjesta i prostori sa svojom specifičnom atmosferom i arhitektonskim uvjetima uvijek bili inspiracija i pokretač za Joa Pellenza”. Jer upravo iz takvih prostora proizlaze „umjetničke ideje kao i cijeli projekti, izravno povezani s prostorima, koji umjetnički nadopunjuju i reinterpretiraju određene lokacije“.

Djelo je stvorio umjetnik, koji se specijalizirao za rezanje papira nakon ranog rada sa slikama i skulpturama. Bijele figurice, koje u crkvenom kontekstu bestežinski lebde u prostoru, otkrivaju sasvim novu duhovnu dimenziju. Je li ovo simbol za ljudsku dušu? Ako jest, što je čini tako krhkom i fragilnom da ona doslovno visi o jednoj skoro pa nevidljivoj niti? Nekoliko ih čak beživotno leži na hladnom crkvenom podu.

Sam umjetnik nerado tumači svoje djelo. On samo otkriva da je oduvijek bio fasciniran raznolikošću ljudi, a za svojom inspiracijom traga upravo na prometnim mjestima.