Ne možemo se sakriti: naš život već sada nekome daje okus i svjetlo ili ostavlja gorak trag pepela.

U svijetu koji nagrađuje grubost, Isusova blaženstva zvuče kao slabost. I to sve dok ne shvatimo da su mjera po kojoj se odlučuje hoćemo li ostati ljudi.

Matej namjerno počinje u “pogrešnom” mjestu: u Galileji, na periferiji gdje se ne očekuje ništa veliko, jer svjetlo u evanđelju ne dolazi kao dekoracija nego kao promjena smjera.

Bog se često pojavljuje neprepoznat u gužvi, a otkriva se tek kad popuste naše projekcije i potreba da sve držimo pod kontrolom.

U duhovnom životu ponekad nije problem što padamo, nego što stalno mislimo da moramo prvo “zaslužiti” pravo na početak.