Isus ne traži hladnoću srca, već ljubav oslobođenu od posjedovanja, straha i potrebe da drugoga zadržimo pod svaku cijenu.

Strah nije uvijek znak slabosti. Katkad nas štiti i upozorava. Ali kada počne upravljati našom savješću, riječima i šutnjom, prestaje čuvati život i počinje ga sužavati.

Isus šalje ranjive ljude koji znaju da se svijet ne spašava moći, nego vjernošću, sućuti i rukom koja ostaje na ramenu umornoga čovjeka.

Čovjek nije samo svoj pad ni najgora rečenica koja se o njemu može izgovoriti: današnje evanđelje otkriva Boga koji ne dolazi popisivati naše grijehe, nego dotaknuti rane iz kojih nas želi vratiti u život.

Svetkovina Presvetog Trojstva podsjeća nas da Bog nije samotnjak, nego ljubav koja se daruje, i da čovjek ne pronalazi sebe zatvarajući se u sebe, nego u odnosu, povjerenju i zajedništvu.