Vratar svog srca
Dalibor Milas
03.12.2023
Envato
Vratar o kojem Isus govori u današnjem Evanđelju ostavio je snažan dojam na ranokršćanskog monaha, teologa i filozofa Evagrija Pontskog (345-399).
On je jednom svom prijatelju napisao da bi trebao biti dobar vratar iliti portir te sjediti na vratima svoje nutarnje „kuće“ i preispitivati svaku misao koja mu pokuca na vrata duše: „Jesi li prijateljski ili neprijateljski raspoložena prema meni? Želiš li mi reći nešto važno ili si nekakav skvoter koji osporava moja vlasnička prava?“
Kada radim s mladima, redovito ih motiviram (čitaj: natjeram) da 45 minuta provedu sami i u tišini. Bez mobitela, bez molitve, bez meditacije pa čak i bez suvišnog razmišljanja. Kada se prepustimo toj nerijetko jako mučnoj, ali itekako blagoslovljenoj tišini, misli nam se javljaju same od sebe. Nastojim im u maniri Evagrija Pontskog objasniti da je njihova zadaća biti redar svojih misli: “Koja je tvoja poruka? Na što mi želiš skrenuti pozornost?”
Jer sve misli i svi oni osjećaji koji se u tom trenutku pojave imaju nekakvu skrivenu poruku.
Ne isplati se ignorirati ih, nego je dobro razgovarati s njima kako bismo ih dešifrirali. Ako smo u tom trenutku ljuti, možda nam upravo naša ljutnja pokušava dati do znanja da bismo trebali preispitati vlastite granice. S druge strane, naša zavist kao jedan od nedvojbeno najdosadnijih smrtnih grijeha poziva nas da budemo zahvalni na svom životu, umjesto da se stalno uspoređujemo s drugima.
Kažu da je Advent duhovno vrijeme pripreme za Božić. Ako u ovom Adventu – pored kuhanog vina i kobasica – pokušamo isprobati i ovu kratku vježbu, u mnogima od nas javit će se čežnja za sigurnošću i domom, odnosno za životom u miru i skladu. Psihologija smatra da je svaka ovisnost neka potisnuta čežnja. Ovisnici žele odmah sada imati ono za čim čeznu – sigurnost, euforiju, ekstazu. To stvara ovisnost.
Švicarski psihijatar C. G. Jung je u svakom razdoblju crkvene godine vidio nešto terapeutsko. Advent je vrijeme u kojem bismo naše ovisnosti mogli ponovno pretvoriti u naše čežnje. Nema smisla asketski se boriti protiv njih, nego, poput vratara, portira ili redara, zapitati se o čežnji koja se krije iza naše ovisnosti.
Ovo vrijeme je idealno za preispitivanje. Kršćani iščekuju Isusov dolazak koji će ispuniti i one najdublje čežnje. No, dok čekamo na njega, prvo se trebamo pomiriti sami sa sobom. Tek tada bismo mogli biti dobri portiri i naša „unutarnja kuća“ će pripadati samo nama. Božji dolazak pruža nam mogućnost oslobađanja od svih ljudskih očekivanja.
Jer, da bismo konačno odrasli, nerijetko je potrebno izdati tuđa očekivanja.
Današnje evanđelje nas upozorava da nas Isus ne bi trebao pronaći uspavane. Mnogi su se dali eutanazirati nekakvim besmislenim iluzijama. Ako se pak poput portira suočimo s vlastitim mislima i osjećajima te s njima onako pošteno i ljudski popričamo, tada se oslobađamo svih naših iluzija i otkrivamo vlastitu istinu. I tada više nema strahova: svjesni smo da sve u nama i oko nas ima svoj smisao.