Lutherova Marija između protestantskog zaborava i katoličkog uzdizanja

Hrvatsko izdanje Lutherova komentara Marijina Magnificata otvara prostor za susret koji je stoljećima bio opterećen konfesionalnim podjelama. Lutherova Marija nije ni zaboravljena žena iz protestantske povijesti ni nedodirljiva figura udaljena od svakodnevnog života, nego prije svega svjedokinja Božje milosti.

Petstota obljetnica reformacije i u Hrvatskoj je, premda ne u intenzitetu kakav smo mogli vidjeti u nekim drugim europskim zemljama, potaknula niz kulturnih i znanstvenih događanja te objavljivanje publikacija posvećenih reformaciji i njezinu nasljeđu.

Među kvalitetnije pothvate svakako pripada hrvatski prijevod Lutherova komentara Marijina Magnificata, koji su priredili Ivan Macut i Dinko Aračić, a objavljuju ga Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja i Služba Božja.

Izdanje donosi uvodnu studiju, prijevod biblijskog teksta Magnificata prema Lutherovoj Bibliji iz 1545. godine te hrvatski prijevod Lutherova komentara. Svaki od tih dijelova zaslužuje pozornost.

Luther, reformacija i Marija

Uvodna studija pažljivo uvodi čitatelja u društveni i religijski kontekst Lutherova vremena, kao i u okolnosti njegova života i teološkog stvaralaštva. Jasno se predstavljaju temeljne odrednice Lutherove i reformacijske misli koje su nužne za razumijevanje njegova komentara Magnificata.

Posebno se obrađuju nauk o opravdanju, odnosno odnos Božje milosti i ljudskih zasluga, načelo prema kojemu Sveto pismo tumači samo sebe te Lutherova teologija križa.

Autori se osvrću i na pitanje kome je komentar izvorno bio namijenjen, na njegovu strukturu te na Lutherovo razumijevanje mjesta Isusove majke u kršćanskoj duhovnosti. Pritom Mariju ne izdvajaju iz širega teološkog konteksta vremena u kojem je Luther živio.

Važna vrijednost uvodne studije nalazi se i u prepoznavanju ekumenskog i dijaloškog potencijala ovoga djela. Bilješke dodatno objašnjavaju pojedina pitanja i upućuju čitatelja na relevantnu domaću i međunarodnu literaturu.

Prijevod koji čuva Lutherov glas

Sam prijevod Lutherova teksta priređen je prema kritičkom izdanju njegovih sabranih djela (D. Martin Luthers Werke. Kritische Gesamtausgabe, sv. 7, Weimar, 1897., str. 538–604).

Riječ je o preciznom i jezično vrlo uspjelom prijevodu. Posebno je važno što hrvatski tekst ne prenosi samo sadržaj Lutherove misli, nego uspijeva sačuvati živopisnost, toplinu, neposrednost i šarm njegova jezika.

Upravo zahvaljujući tome Lutherov komentar ne ostaje zatvoren unutar akademske rasprave. Tekst može doprijeti i do čitatelja koji se prvi put ozbiljnije susreće s njegovom teologijom.

A u središtu te teologije nalazi se vrlo zanimljivo razumijevanje Marije.

Marija kao svjedokinja Božje milosti

Za Luthera promišljanje o biblijskom liku Marije kao svjedokinje Božje milosti pripada autentičnom kršćanskom identitetu.

Njegov odnos prema crkvenoj tradiciji pritom nije jednostavno odbacivanje svega što mu je prethodilo. Luther tradiciju prima, propituje i vrednuje u svjetlu Svetoga pisma. Upravo zbog toga njegov komentar Magnificata i danas može biti vrijedan doprinos dijalogu o mjestu Marije u kršćanskoj teologiji i duhovnosti.

Temeljni apel ovoga Lutherova spisa mogao bi se sažeti u poziv na povratak biblijskom svjedočanstvu o Mariji kao posebno povlaštenoj svjedokinji Božje milosti.

Takav je poziv i danas podjednako važan protestantima i rimokatolicima.

Marija koju su obje tradicije izgubile

Jer obje su kršćanske tradicije Mariju, svaka na svoj način, udaljile od njezina biblijskog mjesta.

Protestanti su je, u žaru polemike s rimokatoličanstvom, često protjerali gotovo u anonimnost.

Rimokatolici su je, s druge strane, u polemici s protestantizmom nerijetko toliko uzdigli da su je udaljili od svijeta običnih ljudi.

U oba slučaja lako se izgubi upravo ona Marija o kojoj govori Magnificat: žena koja svjedoči novom Božjem početku s čovječanstvom i Božjoj milosti koja ulazi u konkretnu ljudsku stvarnost.

Ta milost ne zaobilazi svijet kakav jest. Ona ga susreće upravo u njegovoj ranjivosti, proturječjima i slabostima. I vrlo često dolazi preko neznatnih, preko ljudi koje društvo ne smatra autoritetima i koji ne pripadaju političkim, ekonomskim ni religijskim središtima moći.

U tome možda leži i najaktualnija poruka Lutherova čitanja Magnificata. Marijina veličina ne počiva u udaljavanju od čovjeka, nego u tome što se na njezinu životu vidi kako Bog djeluje upravo ondje gdje ljudi najmanje očekuju.

Hrvatsko izdanje Lutherova komentara zato nije samo još jedna publikacija o reformaciji. Ono otvara prostor za drukčiji razgovor o Mariji, Lutheru i kršćanskoj tradiciji, ali i za susret protestanata i katolika na mjestu koje im je zajedničko: u biblijskom svjedočanstvu o Bogu koji uzvisuje neznatne.

Prof. dr. sc. Lidija Matošević, izv. prof.
Sveučilišni centar za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik, Sveučilište u Zagrebu