Zamislite na trenutak u svojoj glavi Hram u Jeruzalemu: sveti prostor ispunjen molitvama, zvucima koraka i zrakom punim tamjana.

Tko se u ovoj našoj drami spašava?

Ovdje se – za razliku od živopisnih Lukinih i Matejevih prikaza Isusova rođenja koji već stoljećima nadahnjuju crkvene božićne predstave – pred našim očima otvara jedan sasvim drugačiji svijet: bez anđela, zvijezde, mudraca, bez Heroda, pastira, bez Marije i Josipa pa čak i bez djeteta Isusa.

Slike ostaju u sjećanju, ne brojke ni statistike.

Elizabeta, žena od krvi i mesa, postavlja pitanje koje bi moglo stati uz bok najvažnijim filozofskim pitanjima: ‘Tko sam ja?’.